build.mk Homepage
Forum Home Forum Home > Останати теми > Останати теми > Наука и технологија
  Active Topics Active Topics
  FAQ FAQ  Forum Search   Register Register  Login Login

Наука и технологија (општо)

Bookmark and Share
 Post Reply Post Reply Page  <1 678910 11>
Author
Message
  Topic Search Topic Search  Topic Options Topic Options
gjoko View Drop Down
Senior Member
Senior Member


Joined: 18-Jun-2011
Location: kicevo
Online Status: Offline
Posts: 6554
  Quote gjoko Quote  Post ReplyReply #141 Posted: 09-Mar-2013 at 12:18
ова значи дека се големи шансите да се пронајде живот во форма на бактерија или на Титан,или на Европа,можеби и во длабочината на Марс што е многу потешко,но сепак влева надеж
Back to Top
+Protagorist View Drop Down
Senior Member
Senior Member
Avatar

Joined: 01-Nov-2012
Online Status: Offline
Posts: 3588
  Quote +Protagorist Quote  Post ReplyReply #142 Posted: 15-Mar-2013 at 20:18

живот има,прашање е колку ние сме кадарни да го разбереме  и видиме!

интересна  поговорка е она аберот - о'луѓе срцата ви се скаменале та барате и гледате само по камењата!

HaјсилнoтoOpужјe е вo caмитeHac cинaпoвo3pнo co НaдeжВepaЉубoв
Back to Top
+Protagorist View Drop Down
Senior Member
Senior Member
Avatar

Joined: 01-Nov-2012
Online Status: Offline
Posts: 3588
  Quote +Protagorist Quote  Post ReplyReply #143 Posted: 25-Jun-2013 at 11:31


 
23 may 2013

In Search of New Life Forms under the Antarctic Ice Sheet

Photo:
nnm.ru

Interview

Drilling, water sampling and the possible discovery of new life forms in Antarctic subglacial Lake Vostok have been among the major scientific feats of recent years. Since the research has been fortunately conducted by Russian scientists, we speak with Dr. Valery V. Lukin, Chief of Russian Antarctic Expedition and Deputy Director of the Arctic and Antarctic Research Institute, on the standing of Russian Antarctic exploration and the significance of Lake Vostok studies for Russian and global science.

Dr. Lukin, how important is it for Russia to participate in Antarctic research with regards to its international standing? Do you foresee a change in the status of Antarctica and its territorial divisions?

Let me start from the end. As is known, the Antarctic Treaty has no time limit and will be in force until only two parties remain. And while it is in force, no divisions are feasible. Moreover, Article 4 of the treaty specifies international control over the continent. All territorial claims – tentatively there are seven coming from the United Kingdom, Australia, New Zealand, France, Norway, Chile and Argentina – have been frozen. At the same time, the Soviet Union and the U.S.A. have reserved a special status, i.e. the right to claim the entire Antarctic territory. There is also the rarely mentioned "7 plus 2" format, where the extra ‘2’ countries are Russia (as the successor of the USSR) and the United States.

As for the overall role and significance of the Antarctic, just like any other segment of regional policy, the strategy is three-pronged – advancement of national security, economic prosperity, and achievement of international prestige.

In terms of national security, our priorities are formulated in Russia's Strategy in the Antarctic until 2020 and Beyond and include: 1) the preservation of the Antarctic treaty system; 2) exploration of Antarctica’s role in the global natural processes; and 3) land-based support to outer space activities, since the continent appears to be suitable for testing new space technologies and equipment. In terms of economic goals, this relates primarily to fishing in the Southern Ocean. As for international prestige, the point is to conduct scientific research at a commendable international level and with respect for environment protection measures as prescribed by the appropriate protocols to the Antarctic Treaty. A prominent example of high level Russian research is the exploration of subglacial Lake Vostok.

Photo: planetguide.ru
Dr. Valery V. Lukin, Chief of Russian Antarctic
Expedition and Deputy Director of the Arctic and
Antarctic Research Institute

What is the status of current Russian research in the Antarctic? Have we managed to sustain the Soviet positions on the ice-bound continent?

With a doubt, the footing achieved during the Soviet period was crippled in the late 1980 and 1990s. The emasculation began during perestroika in the last years of the USSR, while major difficulties occurred further in the early 1990s. However, we scientists managed to establish a working dialogue with the Russian government and to explain the geopolitical importance of the Antarctic. As a result, we remained afloat, and the Russian Antarctic Expedition (our current title after renaming from the Soviet Antarctic Expedition by Presidential Executive Order No. 824 of August 7, 1992) never ceased operations, not for year, a month or even an hour even during the most dire of times.

Of course, allocations came late, towards the year-end, which forced us out into the Antarctic under unfavorable natural and climatic conditions. But at the very least, work went on. Due to poor funding, we have had to cut back our presence. Nevertheless, we have preserved key positions and our main stations, i.e. the infrastructure we now use for advancing our interests. In 1997, the Russian Government made a crucial decision to finance the Russian Antarctic Expedition through a separate federal budget line that would shore up our operations. And the same year, another significant Government Order was issued that defined the minimum allowed parameters of the Expedition's activities. On the one hand, we had to trim down our operations to adapt to the funding. But on the other hand, the Government-ordered minimum parameters guarantee that we never fall below the established level that the budgetary allocations have been fixed at.

An upswing began in 2001. The Russian Government repeatedly enhanced our operations and in response we did our best. On June 1, 2012, Federal Law No. 50 "On Regulation of Activities of Russian Citizens and Russian Entities in the Antarctic" was signed, followed by numerous by-laws, including Government Regulation No. 28-R that specified the Expedition's key parameters in 2013-2017.

The parameters included personnel numbers at year-round Antarctic stations and during seasonal expeditions (except air and ship crews engaged in the missions), the number of year-round and seasonal field bases, the number of seagoing vessels and aircraft for expedition support, and the number of runways we should keep in operation. And these are the key criteria used to calculate our financing during future budget processes.

It is important that during the past two or three years, we have finally approached the funding level during the USSR in 1985.

Photo: telegrafist.org   -   Lake Vostok

Dr. Lukin, what does water sampling in Lake Vostok mean for Russian and global science?

To begin with, let's define lake. Any encyclopedia would explain that this is a water body characterized by a shoreline and a water layer. Naturally, the exploration of a lake implies researching the water layer but not the shore. Hence, exploration in the absence of water sampling and relevant contact methods is impossible. There are various remote procedures, but these might only deliver incomplete results. At the same time, contact methods like sampling make possible the evaluation of water origins, its chemical and microbiological composition, genesis, etc. Testing of sediments at the bottom uncovers the biological nature of the lake’s origin as a water body as well as that of existing life, as well as the parameters that existed in the Antarctic biological history prior to glaciation 30-40 million years ago.

What kinds of discoveries are likely to come up through the sample analysis? Are new forms of life on the line?

The February 2013 finding by Dr. Sergey Bulat of the St. Petersburg Nuclear Physics that was made public on March 6 at the international conference held by RAS Institute for Space Research in Moscow suggests that this in fact could be true. Dr. Bulat has run into an absolutely unknown bacteria species, which is currently both unidentifiable and unclassifiable, i.e. nonexistent in international bacterial databases. The findings have been made with help of molecular biology at the DNA level.

Notably, these bacteria are harmless to humans as they live in the unique medium of the subglacial Lake Vostok. Raised to the surface, they find themselves in an alien habitat and die. Hence, their cultivation is out of the question.

Photo: korabli.eu
Exploratory Vessel "Academician Treshnikov"

Russian achievements in polar exploration are hardly covered by the media, sometimes less than similar foreign exploits. How would you explain the situation? Do you see ways to change it?

The question should obviously go to the Russian media, which is known for its explicit disparaging bias. Hence, if the information is free of some kind of muck, they find it dull. Nitpicking is easier than promoting science.

We are always open to journalists if addressed. All of our works and scientific news are regularly posted on the websites of the Arctic and Antarctic Research and the Hydrometeorology Center, our umbrella organization. So, anyone interested in our activities is always welcome to online coverage.

In fact, on the 12th of April 2013, the exploratory vessel Academician Treshnikov, a pioneer in Russian shipbuilding, returned from its maiden Antarctic voyage. This is the first research vessel built at a national shipyard during the 20-year-long history of the Russian Federation.

I do congratulate you with the remarkable event, and thank you very much for the interview.

 
HaјсилнoтoOpужјe е вo caмитeHac cинaпoвo3pнo co НaдeжВepaЉубoв
Back to Top
+Protagorist View Drop Down
Senior Member
Senior Member
Avatar

Joined: 01-Nov-2012
Online Status: Offline
Posts: 3588
  Quote +Protagorist Quote  Post ReplyReply #144 Posted: 06-Sep-2013 at 03:28



HaјсилнoтoOpужјe е вo caмитeHac cинaпoвo3pнo co НaдeжВepaЉубoв
Back to Top
+Protagorist View Drop Down
Senior Member
Senior Member
Avatar

Joined: 01-Nov-2012
Online Status: Offline
Posts: 3588
  Quote +Protagorist Quote  Post ReplyReply #145 Posted: 26-Nov-2013 at 17:26



во продолжение на пост #120 еве и интересна приказ и анимација како ќе се третира до-слепило а и други офталмолошки девијации - http://www.eurostemcell.org/factsheet/eye-and-stem-cells-path-treating-blindness

дека лечењето до-слепило е веќе нормална работа е јасно ко ден, иако сеуште не е нормална пракса секаде сеуште, но после две и кусур децении испитувања на и околу матичните клетки веќе прашање и на време е кога сето ова ќе бидне во форма на аспирин закрпа... еве и еден афирмативно-весел текст за ова од 1999 

Turning a blind eye

There are lots of ways vision can turn sour -- eye injury, scarred cornea and cataracts come to mind. Each type of blindness is bad, but the worst involves disease of the retina where a fiendishly complex set of nerve cells convert photons of light into nerve signals in thousandths of a second.

Cataracts can be removed. Corneas can be transplanted. Glaucoma can be treated. But dead photoreceptor cells are, well, dead. In diseases like age-related macular degeneration, retinitis pigmentosa and diabetes, doctors can do little but monitor the cell death in the retina. eye with age-related macular degeneration

Doctors have tried to transplant retinas, but with little success so far, leaving the millions of Americans with these diseases little cause for optimism. Now comes a ray of hope in the quest to restore the retina, courtesy of the all-purpose, handy-dandy stem cell . If you've been diligently reading The Why Files, you know that stem cells are the body's all-purpose cells.

Stem cells are so handy, they remind us of Vise Grips, the plier tool that does almost everything. Stem cells can transmute into many kinds of cells.

  • Embryonic stem cells, formed in the first days after fertilization, are the parents of every cell type in your body. They can form any kind of cell.
  • Blood stem cells become the red and white cells in your blood.
  • Neural stem cells can form the neurons that let you think, and the glia, the support cells that help your brain operate.

An eye on the prize 

If you thought we had lost our thread here, we haven't. Neural stem cells return us directly to vision -- the retina is part of the central nervous system, and neural stem cells can become retinal cells. In the gathering excitement over stem cells, this is not a theoretical proposition. Results from the lab of Michael Young, at the Schepens Eye Research Institute and Harvard Medical School, demonstrate that stem cells can repopulate a damaged retina. Eventually, this work could lead to treatment for some major blinding diseases. But that's far enough down the road to give us time to find out what he did, and what remains to be done.

Young used neural stem cells from the rat's hippocampus, a region in the brain associated with memory, and injected them in front of the retina in rats that go blind due to bad genes. The cells came from Fred Gage and Jasodhara Ray of the Salk Institute in California, who have investigated the role of neural stem cells in learning. And here's the amazing thing: Once in the eye, the cells migrated to the damaged retina, and converted into normal-looking retina cells with normal-looking nerve fibers that extend toward normal-looking locations, like the optic nerve that tells the brain what's going on in front of the eye. The cells were not, however, light detectors, but rather nerves that connect light detectors to the optic nerve.


The fine print 

That's a lot of normalcy for us Why-Filers, but we hasten to add that nobody knows if the cells are normal. You read that caution correctly. Young does not claim to have answered the crucial question: Do these cells help the rat see? He's hooking up with an expert in the obscure field of rat-vision to answer that one.

But let's stick with the good news for a moment. Even though there is no sign that the stem cells have become new rods and cones, the essential cells that detect light, just replacing neurons would be a major step forward in treating some of the 100-plus diseases that destroy the retina. For example, the optic nerve dies in the blinding diseases glaucoma due to pressure inside the eye. If the nerve could be regenerated simply by squirting in a few cells -- that could justify several day's wages at the lab bench.

Curiously, stem cells are smart enough to read chemical cues in their environment. In the diseased eyes, they "know" enough to migrate to where they are needed, and to differentiate into some types of neurons. In normal eyes, they do nothing. "This result is strongly supportive of other recent studies, in which stem or progenitor cells seem to respond to injury cues," Young says. "Stem cells have the potential to rewrite the rules for developmental biology and have the potential to repair damaged retina." He adds, "This is the first definite evidence for survival, migration and nerve cell differentiation for transplanted stem cells in diseased eyes of mature rats." More broadly, it's also "one of the first demonstrations that stem cells can help repair the diseased, mature central nervous system."

But we found more evidence. A group at Washington University has helped repair damaged spinal cord in rats, nine days after the damage, using neural stem cells. Returning to the vision research, before you set off any fireworks, remember that nobody knows if the new cells are working. "Now we have to determine the level of information being transferred," as Young says. Let's recap what remains to be done:

  • Prove that the new nerve cells are communicating with the brain.
  • Find evidence for new rods and cones, the light-detecting cells in the retina.
  • Demonstrate the technique in people (the next step is to try it with pigs).

http://whyfiles.org/102spareparts/2.html



HaјсилнoтoOpужјe е вo caмитeHac cинaпoвo3pнo co НaдeжВepaЉубoв
Back to Top
+Protagorist View Drop Down
Senior Member
Senior Member
Avatar

Joined: 01-Nov-2012
Online Status: Offline
Posts: 3588
  Quote +Protagorist Quote  Post ReplyReply #146 Posted: 26-Nov-2013 at 18:09

Previous

   

http://www.closerlookatstemcells.org/Top_10_Stem_Cell_Treatment_Facts.html

http://www.ccsviclinic.ca/?cat=13

http://blogs.nature.com/news/2013/02/embryo-like-stem-cells-enter-first-human-trial.html

The following story, published in the magazine Bloomberg Businessweek in February 2007, illustrates the attractiveness of treatments in East Asia and Eastern Europe. In 2002, a 24-year-old American factory worker and father of two young children, Chuck Melton, sustained a blow to his head and suffered a severe spinal cord injury when he dived into a lake near his home. After that, he was paralyzed from the chest down. Five years after the injury, when he found no cure for his paralysis in the United States, he decided to travel to Nanshan Hospital in the city of Shenzhen, China, to receive stem cell treatment. The cost was $20,000. (Every year, about 170 foreign patients from 30 countries come to Nanshan Hospital for stem cell treatment, at an average cost of $17,000.) The Chinese doctors injected stem cells into Melton’s spine to rehabilitate his injured cells. Melton hoped he would be able to walk again, but told the media that he would be satisfied with any improvement in his condition. Such an improvement did in fact take place a week after the treatment. The involuntary spasms in his legs ceased and, for the first time since the injury, he felt warmth in his muscles. Another significant improvement was his renewed ability to perspire, which had been lost after the injury. This enabled him to remain out of doors longer without fear for his life. Five years on, he is unable to walk, but feels the treatment helped him, and in any case did no damage – as his American doctors had feared.

After China, the leading countries offering stem cell treatment are Russia and Ukraine, with laws that permit such treatments. Ukraine is also the home of the largest institute in the field, EmCell, which has implanted almost 6,000 stem cells in thousands of patients from 69 countries. One of the popular services at the EmCell clinic in Kiev is treatment of HIV, in which they try to restore immune system functioning by means of stem cells. As opposed to the usual treatments administered in the West to carriers of the AIDS virus, which delay its spread, this method attempts to treat the immune system directly. Immune cells that have been damaged by the virus are “replaced” by stem cells; the treatment must be repeated every two years. The prices at EmCell vary depending on the treatment, and average $20,000.

http://www.haaretz.com/weekend/magazine/stem-cell-tourism-prepares-for-take-off.premium-1.490387






Edited by +Protagorist - 26-Nov-2013 at 19:25
HaјсилнoтoOpужјe е вo caмитeHac cинaпoвo3pнo co НaдeжВepaЉубoв
Back to Top
+Protagorist View Drop Down
Senior Member
Senior Member
Avatar

Joined: 01-Nov-2012
Online Status: Offline
Posts: 3588
  Quote +Protagorist Quote  Post ReplyReply #147 Posted: 26-Nov-2013 at 19:09

   

HIV vaccine completes first clinical trial - September 10, 2013
The HIV vaccine being developed at Western by Chil-Yong Kang, SAV001-H, completed stage one of human clinical trials with flying colours. It showed no adverse effects in any patients and also displayed promising evidence for its efficacy.

“The phase one trial looked at the safety of the vaccine in humans. Our vaccine was totally safe — there were no adverse effects after administration during the one year of observation after vaccination,” Dr. Kang said.

In addition to proving safe for patients, the vaccine also boosted anti-HIV antibody activity.

“We vaccinated healthy HIV-positive people to look at adverse effects,” Kang explained. “These people have background levels of antibody in their bodies and when we vaccinated those people, the level of antibody was boosted tremendously, as high as 64-fold.”

...http://www.westerngazette.ca/2013/09/10/hiv-vaccine-completes-first-clinical-trial/


Сибирска печурка можен лек за СИДА - 23.09.2013
...
Овие печурки покажале мало ниво на токсичност и силен антивирусен ефект против грип, сипаница, но и ХИВ вирусот кој е предизвикувач на СИДА. Чага печурките се користат со векови од страна на локалните исцелители, а се верува дека се мошне корисни во борбата против ракот. http://www.idividi.com.mk/futurama/medicina/873890/index.html


Австралиец го збунил хив-вирусот - 17 Јануари 2013
...
Херич напоменува дека модификуваниот протеин, кому му дал име „налбејсик“, покажа исклучителна способност да спречи развој на ХИВ вирусот во лабораториски услови.

Тој нагласува дека протеинот не е лек против заразата со ХИВ, но би направил тој вирус да стане латентен, да не се развие во СИДА и заразениот да го зачува здрав имунолошкиот систем.
...http://sky.mk/zdravje/7432-otkrien-lek-protiv-sida


Tashack - a Promising Cure for HIV/Aids - November 12, 2013
...
In the recent exclusive interview with the 'Sunday News', the Principal Research Scientist and Head of Department of Traditional Medicine Research for NIMR Dr Hamis Malebo said the medicine comprises four traditional herbs used to cure Diarrhoea, Skin diseases, Chest diseases and Measles.

"TASHACK is more effective in reducing the high viral load, fighting opportunistic diseases but increases body immunity and leaves the body stronger.
...http://forums.poz.com/index.php?topic=51324.0


another AIDS vaccine created at OHSU - November 09 2013 - http://www.ohsu.edu/xd/about/news_events/news/2013/09-11-ohsu-vaccine-candidate-a.cfm





~

http://aktuelno24.mk/произведен-лек-за-превенција-од-хив-ле

http://aktuelno24.mk/usb-кој-може-да-дијагностицира-хив-вирус



Edited by +Protagorist - 15-Apr-2017 at 21:23
HaјсилнoтoOpужјe е вo caмитeHac cинaпoвo3pнo co НaдeжВepaЉубoв
Back to Top
+Protagorist View Drop Down
Senior Member
Senior Member
Avatar

Joined: 01-Nov-2012
Online Status: Offline
Posts: 3588
  Quote +Protagorist Quote  Post ReplyReply #148 Posted: 26-Nov-2013 at 19:53

токму време да се разбере зошто толку се мачат, просто лабараториските вируси вклучително и h1n1 се добро разработени за лесно да се скротат, за бактериите и да не говорам, а за нанотехнологијата нејќам ни да размислувам, просто еугениката е реална појава за која или во најдобар случај пред која сите се окезени конспиративно

   

Codex Alimentarius - http://www.build.mk/forum/forum_posts.asp?TID=1192

Edited by +Protagorist - 22-Oct-2014 at 18:53
HaјсилнoтoOpужјe е вo caмитeHac cинaпoвo3pнo co НaдeжВepaЉубoв
Back to Top
+Protagorist View Drop Down
Senior Member
Senior Member
Avatar

Joined: 01-Nov-2012
Online Status: Offline
Posts: 3588
  Quote +Protagorist Quote  Post ReplyReply #149 Posted: 26-Nov-2013 at 20:15

Sofosbuvir is safer than interferon for hepatitis C patients, say scientists - April 25 2013 - http://www.news-medical.net/news/20130425/Sofosbuvir-is-safer-than-interferon-for-hepatitis-C-patients-say-scientists.aspx

Drug Combo Cures 97 Percent of Hep C Patients in Study - http://www.everydayhealth.com/hepatitis/drug-combo-cures-high-percent-of-hep-c-patients-6209.aspx

Hep C Triple Drug Combo Effective Without Interferon or Ribavirin - May 3 2013 - http://www.hepatitiscentral.com/mt/archives/2013/05/hep-c-triple-drug-combo-effective-without-interferon-or-ribavirin.html



FDA Grants Priority Review To Oral Hepatitis C Drug Sofosbuvir

Following successful late stage Phase III clinical trials of sofosbuvir, the FDA has granted a priority review designation for Gilead's new hepatitis C drug. If successful during the abbreviated approval process, Gilead expects the drug to be approved by December 8 of this year, making it one of the first in a new generation of drugs that target the virus itself to hit the market.

Sofosbuvir is a small molecule pharmaceutical compound, which acts on the hepatitis C polymerase and blocks the virus' ability to replicate its RNA. The drug is meant to be used in combination with pegylated interferon (a longer lasting version of interferon alpha) and ribavirin (an antiviral currently used to treat hepatitis C). The drug can also be used with ribavirin alone or with other direct-acting antiviral (DAA) treatments.

Clinical trials from the drug showed great promise in curing patients of hepatitis C infection. A study published recently in the New England Journal of Medicine that we have previously covered showed that when combined with another antiviral drug, ribavirin, sofosbuvir was able to give a patient response rate of 93 percent for subtype 2, and 61 percent for subtype 3 of the hepatitis C virus. These two subtypes make up 25 percent of all hepatitis C cases in the United States. There are approximately four million Americans living with hepatitis C infections, many of whom are unaware of their infections.

Another clinical study called ELECTRON showed that interferon-free treatment with the drug and ribavirin caused a 100 percent response rate at 24 weeks post-treatment. The study was conducted in patients who had hepatitis C with genotypes 2 and 3.

The oral pill will be prescribed for those with genotype 2 and 3 of the virus in combination with ribavirin. In patients who have never received treatment for hepatitis C, or naïve patients, and have genotypes 1, 4, 5 and 6, the oral drug would be used in combination with peg-interferon and ribavirin.

Hepatitis C treatments are coming out of the woodworks with almost every major pharmaceutical and biotechnology company set to be submitting drugs for approval within the next year. This comes as good news to those suffering from chronic hepatitis C virus infection.
The virus can slowly cause liver failure because of scarring and can also result in liver cirrhosis. An estimated 130 to 200 million people worldwide are infected with the hepatitis C virus. Of people initially infected with the virus, 85 percent have the virus persist chronically.

The majority of liver transplants are performed because of hepatitis C infection. And sadly, even with a transplant, the virus can reassert itself. Currently, there is no vaccine for the virus.

Another drug, simeprevir, made by Medivir and Janssen, a division of Johnson & Johnson, was submitted last month to the FDA and also had promising late stage Phase III clinical trial results. Simeprevir targets a different pathway in the virus life cycle than Gilead's sofosbuvir does.

http://www.medicaldaily.com/fda-grants-priority-review-oral-hepatitis-c-drug-sofosbuvir-approval-decision-set-december-246645


koga kje stignat kaj nas na lista oralnive vakcini sigurno so kampanji kje teraat i po uchilishta



Edited by +Protagorist - 28-Sep-2015 at 10:10
HaјсилнoтoOpужјe е вo caмитeHac cинaпoвo3pнo co НaдeжВepaЉубoв
Back to Top
+Protagorist View Drop Down
Senior Member
Senior Member
Avatar

Joined: 01-Nov-2012
Online Status: Offline
Posts: 3588
  Quote +Protagorist Quote  Post ReplyReply #150 Posted: 11-Dec-2013 at 01:24

ова е интересно и сигурно корисно [1] a особено за штанцање адаптибилна био-заштита, односно паметни вакцини би извадиле во најдобар случај, но да се надеваме дека самосвесната нанотехнологија нема да излезе од колосек, иако и архитектурата ако забега и почне сама да одлучува колку и како ке ги регулира урбаните прашања посекако ке станеме нејзини заложници

 



https://www.youtube.com/watch?v=u_x8G9DxzM8




Edited by +Protagorist - 22-Oct-2014 at 19:01
HaјсилнoтoOpужјe е вo caмитeHac cинaпoвo3pнo co НaдeжВepaЉубoв
Back to Top
+Protagorist View Drop Down
Senior Member
Senior Member
Avatar

Joined: 01-Nov-2012
Online Status: Offline
Posts: 3588
  Quote +Protagorist Quote  Post ReplyReply #151 Posted: 25-Dec-2013 at 16:36
HaјсилнoтoOpужјe е вo caмитeHac cинaпoвo3pнo co НaдeжВepaЉубoв
Back to Top
+Protagorist View Drop Down
Senior Member
Senior Member
Avatar

Joined: 01-Nov-2012
Online Status: Offline
Posts: 3588
  Quote +Protagorist Quote  Post ReplyReply #152 Posted: 01-Jan-2014 at 23:41


На секој бизнис му требаат иновации

Нашата страст е да се постави напредната технологија во рацете на лекарите за да се практикува персонализираната медицина, вели Димитрова 

Невенка Димитрова е научна истражувачка во реномираната компанија за висока технологија „Филипс“. Во компанијата работи веќе 18 години, најпрво во делот за електронски уреди за широка потрошувачка, а сега на системи за поддршка на клиничките дијагнози во онкологијата.

Може ли да ни објасните во што се состои работењето во истражувачкиот центар на „Филипс“?
- Јас сум научна истражувачка на една од највисоките технички позиции во „Филипс“. Компанијата дава голем акцент за доближување на иновациите, во 2012 година потроши 1,8 милијарда долари на иновации. Мојата работа опфаќа една нова област, која е дел од генетичката медицина. Идејата е да се доведат најновите иновации во генетиката до клиничките експерти насекаде, а не само до врвните универзитетски болници и центри за карцином. Доказите покажуваат дека многу антиканцер-лекови се ефективни само со субпопулација на пациентите. Ова е особено точно за лекови што се насочени само за одредени гени или за генетскиот израз. Со промена на парадигмата дека „една големина им одговара на сите“, што во медицина значи насочување на правиот лек, кој е погоден за пациентите во вистинско време, постои зголемување на потребата за алатки што ќе им овозможат на лекарите да се утврди дали може и како пациентот ќе реагира на одреден лек против рак или хемотерапија. „Филипс“ ја истражува клинички поддржаната одлука (ЦДС), алатка со која се комбинираат слики и генетска низа на информации за да може да се помогне во борбата со туморот и да се врши мониторинг на изборот на терапија. Алатката е наменета за патолози или научници за геномот, кои ги анализираат податоците, како и за онколози, генетски советници и други што треба да ги пренесат резултатите што се потребни за грижата за пациентот. Нашата страст е да се постави напредната технологија во рацете на лекарите за да се практикува персонализираната медицина.

Може ли Македонија да се пофали со иновации? Кои земји најмногу инвестираат во иновации и каде сме ние на таа скала?
- Македонија е рангирана на 86-то место по иновации, според Глобалниот индекс на конкурентност. Финска се наоѓа на првото место, САД се седми, Сингапур деветти, Израел е на третото место, Холандија на десеттото, од соседите Грција е на 87-то место, а Србија на 112-то место. Постои потреба да се развие капацитетот во светот за иновации, бидејќи се потреба за бизнис-секторот. Македонија моментно повеќе е насочена кон ефикасно управување наместо кон приближување на иновациите кон економијата. Меѓутоа, дури и бизниси што се ефикасно управувани, на пример бизнисите за логистика, се погодени од кризата и им се потребни иновации. На пример, компанијата „Амазон“ размислува да воведе беспилотни летала за испорака на пакети, така што нарачаниот производ ќе го добиете во рок од 30 минути.

Какво е влијанието на иновациите врз економскиот развој?
- Иновациите во технологијата обично носат повисок ризик, но исто така носат и високи награди кај бизниси што имаат повисок годишен пораст. Без технолошки иновации земја во развој може да понуди место за аутсорсинг и логистика, но само доколку е стратегиски позиционирана. Постојат многу иновативни компании, кои се присутни во странство. Македонија е доволно блиску до Европската Унија, но не и во ЕУ, така што постои простор да се биде дел од поголем екосистем за иновации. Почнаа бранови нова технологија, кои се пропагираат од САД, на пример биотехнолошкиот сектор, кој почна во САД, брзо се префрли и во Европа. Постојат нови иновации во области како што се храната и земјоделството, каде што Македонија традиционално е активна.
Неколку технологии имаат потенцијал навистина да го променат светот. Она што 3Д-печатењето може да му го понуди на една мала економија за создавање нови производи е неверојатно, но овој дел треба дополнително да биде стимулиран. Мислам дека биотехнолошката индустрија може да биде нов стратегиски бран за иновации, особено синтетичката биологија, што ќе имаат влијание врз фармацевтската индустрија, енергијата, агробизнисот, прехранбената индустрија.

Колку Македонија е посветена на науката и на истражувањето?
- Нивото на финансирање во истражувањето на академско ниво и кај малите бизниси грантови е навистина минимално. Механизмите кај јавното финансирање што се достапни обично се користат од цели индустрии, но и на малите бизниси им се потребни механизми за академско финансирање. Во САД постојат механизми за иновации на универзитетите, но и големите корпорации имаат лаборатории за истражување. На академиите, професорите повеќе немаат постојани работни места, повеќето од овие позиции треба да се стекнат со текот на неколку години истражување, па така на помлади студенти им е вродено активно да истражуваат и да објавуваат. Ова е, исто така, поттикнато од наградите за млади истражувачи. Израел како мала земја има верување дека иновациите треба цврсто да се споени со бизнис-секторот, па почнаа со иновациите уште во градинките и постојано ја користат дијаспората во подигнување на нивото на инкубација.

Може ли македонскиот образовен систем да создаде висококвалификувана работна сила?
- Секоја индустрија има свои трендови и нови барања, академските потреби се менуваат, па така треба и наставните програми да се адаптираат. Голем број компании обезбедуваат дополнителна обука по додипломските студии, поголемите и технолошки напредните компании обезбедуваат дополнителна обука од три до шест месеци на постдодипломски обуки. На пример во Индија, за да ги запознаат потенцијалните вработени со производите и културата од каде што доаѓа компанијата, ги испраќаат на обука за да можат ги согледаат нејзините потреби. Знаеме дека студентите од македонските универзитети може да бидат многу успешни на магистерски и на докторски студии во многу земји. Познавам повеќе од 50 луѓе што имаат магистерски и докторски дипломи и имаат многу успешна кариера во многу земји. Така што додипломските студии се потребни за производство на висококвалитетни студенти, кои успешно можат да се интегрираат во образовниот систем и во други земји.

Колкав е износот што македонската дијаспора го инвестира во Македонија и во колкава мера таа може да и помогне на Македонија?
-
Има најмалку два начина на кои дијаспората може да биде инволвирана, едната е директна поддршка на бизнисите, односно со влез на капитал, или со воведување професионални врски и нови бизнис-модели. Рекламите од кампањата „Инвестирајте во Македонија“ што ги гледаме во списанието „Економист“ се доста нови и треба да почекаме неколку години за да се види како ќе се развива целиот процес. Во моментов Македонија е на првото место во глобалната конкурентност во однос на добрите даночни ослободувања, а Владата обезбедува добра клима за инвеститорите. Сепак, најголем тест е колку години ќе му бидат потребни на некој инвеститор за да обезбеди поврат на инвестицијата, односно дали ќе му бидат потребни две, пет или десет години за да ја врати инвестицијата, но за ова нема едноставна формула. Иако зборуваме за инвестирање пари и капитал, еднакво важна инвестиција е и човечкиот капитал, интелектуалната инвестиција од знаењето на работниците во дијаспората.
Прашањето е како да стане атрактивно за студентите од дијаспората со напредни степени да поминат едногодишно платено отсуство во Македонија, или за професор со македонско потекло со силни придонеси во науката да стане член-дописник на МАНУ, или за успешен иноватор и претприемач да негува стартап-бизнис од областа на високата технологија во Македонија. Претприемач-тинејџер пред кратко време ми рече: мислам дека се потребни само многу страст и упорност и сѐ е можно во денешно време. Сѐ може да се научи и речиси сѐ е изводливо. Со сите овие алати и со цело ова знаење, сѐ се сведува на многу имагинација, креативност и нереални размислувања. Мислам дека тоа е многу важно во светот денес. Сметам дека се потребни нов став, страст и некои нереални размислувања за да се допре до дијаспората како ресурс.

http://m.novamakedonija.com.mk/NewsDetal.aspx?vestId=123113711164&r=10&t=n

HaјсилнoтoOpужјe е вo caмитeHac cинaпoвo3pнo co НaдeжВepaЉубoв
Back to Top
phenomenon View Drop Down
Senior Member
Senior Member
Avatar

Joined: 26-Oct-2010
Location: Kumanovo
Online Status: Offline
Posts: 2646
  Quote phenomenon Quote  Post ReplyReply #153 Posted: 10-Jan-2014 at 20:32
Што мислите за ова и дали навистина функционира:

 Orgon, Prana, Chi, Akaša, Baraka, Bioplazma, Biodinamični eter, Brahma, Fluoroplazmična energija, Dige, Manitu, Mana, Mungo, Bio-kosmička energija, Digin, Neutralna sila, Tahionska energija, Tondi, Vril, Skalarna energija, Telezma… ili životna energija, je nešto što je oduvijek bilo prisutno u ovom univerzumu, a nekima još i odavno poznato. Čini se da svojstva i potencijali te, za većinu nas još uvijek misteriozne sile, ruše postavke na kojima počiva ova naša “koncenzusna realnost.” Tako se i “elita,” koja samu sebe smatra vlasnikom, kako nas, tako i ove oblasti postojanja, već odavno trudi, iz petnih žila, da i ova istina ne postane dio naše objektivne realnosti.

  Čini se da u realnosti koju nam oni prezentiraju, ionako nema mnogo mjesta za  istinu. To je vjerovatno zbog toga što bi nas istina mogla osloboditi od njihove kontrole. Isto tako, sve su prilike da će nam orgon ostati  misteriozan onoliko dugo dok ne odlučimo da izvadimo glavu iz pijeska, i počnemo sami njome razmišljati.

  Malo je poznato da je Dr Wilhelm Reich još oko 1930 – te godine (zvanično) otkrio životnu energiju, koju je on nazvao – orgon. Reich, inače rodom Austrijanac, diplomirao je na medicinskom fakultetu u Beču 1922.g, a onda je zajedničkim radom sa Sigmundom Frojdom postao i jedan od pionira psihoanalitike. Kao protivnik fašizma, Reich je napustio Austriju 1939.g. i prešao u USA, gdje je najviše radio na proučavanju orgona.  Još u to vrijeme on je počeo sa proizvodnjom orgonskih akumulatora i ‘orgonskih topova,’ uređaja za modifikaciju klime koje je nazvao “cloud-busters” (razbijači oblaka). Reich je bio uvjeren da se orgon može upotrebljavati za razne pozitivne svrhe, međutim, kao i mnogi drugi naučnici  koji su se našli na pragu otkrića i primjene besplatne energije, Reich je uhapšen od strane američke vlade, njegova laboratorija kao i knjige na temu orgona su mu spaljeni, podaci o njegovom radu zataškani a ni on sam nije uspio da izađe živ iz zatvora. Umro je u zatvoru, navodno od infarkta.

  Postoje i podaci da je ova energija bila poznata i Nikoli Tesli, kao i načini za njenu proizvodnju i distribuciju, koji bi obezbjedili da svi mi danas imamo na raspolaganju besplatnu energiju. O smanjenju zagađenja planete da ne pričamo.

  U svakom slučaju, ova akcija “kontrolnog sistema matriksa” samo je usporila napredak na proučavanju životne energije, koja još uvijek zvanično ne postoji, dok su tzv. “naučnici iz podzemlja” tiho nastavili sa radom na njenom proučavanju, razvijanju određene tehnologije koja je u stanju da aplicira orgon u pozitivne svrhe kao i publikacijom literature na tu temu.

  U ovom tekstu navešćemo samo par primjera primjene ove energije, kao i neke od njenih osnovnih karakteristika. Čitaoci koje interesuje ova tematika, u ovom tekstu će naći sasvim dovoljno informacija da sami započnu sa svojim ličnim istraživanjem ove sile, kao i metoda njene moguće upotrebe.

  Joe Cell – Orgonska Energetska Ćelija

  Teško je znati koliko se u ovom momentu ljudi besplatno vozi na orgon u Australiji. Vjerovatno se radi o nekoliko hiljada. Teško je previdjeti i koliko dugo će to trajati, jer mnogi predviđaju da kad upotreba orgona dostigne određeni prag, umješaće se i vlada donošenjem nekog zakona tipa “zabrane korištenja bilo kakvih alternativnih izvora energije, osim konvencionalnih.”

  Stvar sa ovim tipom orgonske energetske ćelije počela je tako kad je još 1991.g. jedan australijanac kojeg ćemo nazvati Joe “X,” pokušao da konstruiše jednu spravu koja je trebala da proizvede vodenu paru a ona da potpomogne u pokretanju motora, tako da bi se uz njenu pomoć uštedila potrošnja goriva auta. Radilo se o jednom cilindru od nerđajućeg čelika u kome se nalazio jedan drugi cilindrični elemenat koji je bio perforiran. Joe je, navodno, zamislio da će spajanjem vanjskog cilindra sa pozitivnim nabojem akumlatora od 12V i unutrašnjeg sa negativnim, doći do ključanja vode u ćeliji. Onda bi on tu oslobođenu vodenu paru sproveo do glave motora kako bi ona pospješila rad cilindara i tako smanjila potrošnju goriva. Ta njegova prva ćelija je bila veličine 870mm x 100mm, napravljena od jedne cijevi od nerđajućeg čelika, koja je normalno bila sastavni dio jedne muzilice za krave. Jedan kraj te cijevi već je imao stakleni poklopac koji je normalno služio za posmatranje protoka mlijeka u muzilici, dok je Joe na drugi kraj tog cilindra montirao jedan okrugli poklopac od pleksiglasa na kome je ostavio otvor za izvod koji je vezao unutrašnji perforirani cilindar za negativni pol akumlatora.

Slika 1 - Mark I

Taj unutrašnji cilindrični elemenat bio je veličine 600mm x 87mm, sa perforiranim romboidnim rupama veličine 12mm x 8mm. Na kraju prve trećine vanjske cijevi, Joe je napravio jedan izvod u obliku cijevi za kojeg je spojio plastično crijevo promjera oko 12mm.  To plastično crijevo on je onda spojio sa dijelom karburatora koji je služio za pred-grijavanje goriva, misleći da taj uređaj snabdjeva gorivom glavnu komoru karburatora.

  Radilo se o vozilu tipa Rover V8 3500 SD1 koje je imalo jedan potpuno zatvoreni aluminijski motor, dok je model karburatora bio “Zenith” (sličan “SU” tipu karburatora.)

Kada je napunio ćeliju vodom, zatvorio je i povezao sa zasebnim akumlatorom od 12V, primjetio je kroz otvore sa strane, da je ćelija bila puna bijelih mjehurića, kao i bjeličastu paru koja se izdvajala ka površini vode. Joe je pretpostavio da se tu radilo o vodenoj pari. On je onda upalio auto na benzin, kao i obično i pustio ga da radi na leru. Zatim je iskopčao crijevo za dovod goriva. Motor je nastavio da radi cijelo vrijeme,  iako nije više primao gorivo! Međutim, rad motora nije više bio ritmičan kao normalno, te je Joe morao da mu pomjeri paljenje za skoro 80ş kako bi ga vratio na normalu.  Tako ga je ostavio da radi neko vrijeme, misleći da motor radi na vodenu paru. Kada je odlučio da ga ugasi, Joe je iskopčao ćeliju iz akumlatora, međutim, na njegovo iznenađenje – motor je nastavio da radi kao da se ništa nije desilo!

Motor se isključivao samo uz pomoć normalnog ključa koji inače služi za paljenje i gašenje auta. Joe je tada primjetio kako može da upali motor sasvim normalno uz pomoć anlasera, bez benzina i bez povezivanja ćelije sa akumlatorom. Neki od čitaoca koji se razumiju u automehaniku, već znaju da uređaj za pred-grijavanje goriva, u stvari, ni ne sprovodi gorivo do glavne komore karburatora. U stvari, on ne vodi nigdje, osim vanjskog omotaca kutije karburatora.

  Od onoga što je Joe ovdje otkrio, normalnom čovjeku poćinje da se vrti u glavi. Sve ovo podrazumjeva da se do cilindara motora iz same orgonske ćelije ni ne dovodi nikakva eksplozivna smjesa. Jedini gas koji ovdje normalno ulazi u motor, to je obični zrak.

  Šta se, u stvari, u ovom slučaju događalo, teško je objasniti. S obzirom da je motor radio bez mješavine nekog konvencionalnog goriva i vazduha, u ovom slučaju, gorivo je pristizalo iz nekog drugog izvora. Tako je Joe - ili slučajno uspio da poveže motor auta sa nekim tajnim izvorom alternativne energije, ili je uspio mentalno da kontroliše rad motora, uticajem svog uma na materiju.  Treća mogućnost ne postoji.

  Međutim, Joe je bio zaprepašten ovim fenomenom, isto kao i svi ostali kojima je on to pokazao. On nije znao kako ta stvar funkcioniše, ono što je jedino znao, bilo je to da ona – funkcioniše.

Čini se da je on uspio da se priključi na ono što neki nazivaju – energija nulte tačke.

  Šta se ovom prilikom događa u cilindrima motora, to možemo samo nagađati?! Da li se radi o imploziji, eksploziji ili kombinaciji ovih dvaju reakcija?

  Joe je kasnije modificirao svoju prvu orgonsku ćeliju - Mark I. Primjetio je da je manja ćelija isto toliko efikasna kao i velika, kao i to da je mnogo lakša za instalirati u auto. Skratio je dužinu ćelije na oko 435mm i instalirao je u auto tipa Rover, nekada u gepek a ponekad ju je držao i pored sebe u kabini auta. Joe kaže da se tu javljao i jedan manji problem. Ukoliko bi ostavio auto preko noći, ćelija bi se ispraznila, odnosno, njen električni naboj, međutim, on je taj problem rješavao tako što bi je ponovo priključio na akumlator u trajanju od neke 3 minute. Njegov auto marke Rover, normalno ima paljenje podešeno u blizini “gornje mrtve tačke,” međutim, da bi motor normalno radio na orgonsku ćeliju, paljenje se moralo pomjeriti prema naprijed za nekih 80ş. Joe naglašava da se paljenje na različitim tipovima auta mora različito i podešavati, kada se oni konvertiraju na “orgonski pogon.”

  Još nešto veoma interesantno. Bilo koliko dugo da se auto vozi na orgonsku ćeliju, kazaljka koja pokazuje temperaturu motora stoji stalno na nuli. Motor ostaje hladan prilikom rada, radijator za vodu je takođe hladan, isto kao i auspuh! Motor ne ispušta nikakve gasove.

  (*Ovo je jedan od razloga zašto svi oni koji koriste ovaj oblik pogona u Australiji, skidaju ove uređaje prije nego što voze aute na tehnički pregled, jer je tamo obavezno mjerenje emisije izduvnih gasova iz auspuha. Sada samo treba zamisliti kako objasniti mehaničarima u servisu zašto auto ne emituje izduvne gasove?!)

  Bez obzira što je njegova ćelija uredno funkcionisala, Joe-a je ipak kopkalo šta se to unutra događa, te ju je dao Ron-u Davis-u, profesoru na Unverzitetu Newcastle, u državi New South Wales, da je ovaj malo bolje ispita. Profesor Davis je veoma brzo riješio problem prekonoćnog gubitka električnog naboja ćelije, tako što je na nju instalirao jednu običnu bateriju od 1.5 V, s kojom se ćelija poveze kad nije u upotrebi, (negativni pol – uzemljenje, pozitivni pol za vanjski omotać ćelije). Joe je takođe primjetio da se iz te baterije uopšte ne troši energija, dok je ona povezana sa ćelijom!? (Profesor Davis je kratko nakon toga umro, navodno, usljed infarkta.)

Isto tako, ukoliko se za vrijeme vožnje orgonska ćelija samo na kratko poveže sa ovom baterijom od 1.5 V, snaga motora se drastično povećava (“turbo” efekat!).

(Najnoviji tip Joe Cell se ne prazni preko noći, tako da se ova baterija više ne koristi)

 

Tip Mark II

  Sljedeća ćelija, koju je Joe napravio, drastično se razlikovala od prve, tipa Mark I. U ovoj ćeliji on je koristio 7 ravnih okruglih čeličnih pločica poredanih u redu, jedna iz druge. Ove čelične pločice bile su debljine od oko 2mm, prečnika oko 100mm i upakovane u jedno kratko nabrano plastično crijevo. Jedna trećina njihovog radijusa bila je odstranjena kako bi se iznad tih pločica ostavio prostor za oslobađanje ‘gasa.’ Sve to je onda smješteno u “T – Profil”  cijevi od PVC materijala.

Slika 2: Mark II

Svaka pločica je bila smještena u jedan nabor cijevi, prilikom čega je razmak između njih bio nekih 8mm. Oba kraja cijevi su bila zatvorena sa poklopcima. Čelične pločice koje su se nalazile sa strane bile su pozitivno naelektrisane dok je centralna bila negativnog naboja. Dvije srednje pločice sa svake strane su ostavljene bez naelektrisanja, kao “neutralne pločice.” Tokom daljeg eksperimentisanja, Joe je primjetio da je mnogo manje amperaže potrebno kako bi se naelektrisala ćelija koja ima neutralne pločice, od one koja se sastoji samo od anode i katode a i produkcija ‘gasa’ se poboljšala kod ovih ćelija sa neutralnim pločicama. Međutim, ova ćelija je imala i određene nedostatke u smislu da nije lako podnosila tenziju usljed razlike pritiska koja se javljala u ćeliji kod dodatka i otpuštanja gasa pritiskom na pedalu (usljed čega je na mahove dolazilo do nagle produkcije kako orgona tako i pritiska na kućište ćelije.)

  Tip Mark III

  Joe se onda odlučio da proba sa koncentrično postavljenim cilindrima od nerđajućeg čelika smještenih u jednom debljem čeličnom kontejneru. U međuvremenu, primjetio je da ćelija ima jaču snagu kada se katoda električno poveže kroz dno ćelije (pri tome ona treba da se izoluje od anode – Slika3).

  Znaći, Mark III ćelija se sastojala od 5 koncentričnih cirkularnih čeličnih cilindara. Centralni cilindar, koji je otprilike prečnika 2.5 cm, poveže se kroz dno ćelije sa negativnim nabojem, kao katoda. (Izoluje se od kućišta ćelije) Zatim slijede tri neutralna cilindra promjera 5cm, 7.5cm i 10cm, iste visine kao i anoda; i koncentrično poredanih od centra prema vani.  Peti cilindar čini samo vanjsko kućište ćelije, koje bi trebalo biti takođe od nerdajućeg čelika i debljine od najmanje 3mm. Vrh anode (poklopac) trebao bi biti kupast ili zaobljen, kako bi omogućio usmjeravanje energije prema vrhu ćelije. Gornja i donja strana cilindara koji ćine unutrašnji dio ćelije ne bi trebali biti bliže od 2.5cm vrhu ili dnu kućišta. Svi cilindri moraju međusobno biti odvojeni uz pomoć najboljih izolatora. Neki preporučuju graničnike od crne gume.

 

Slika 3: Mark III

U svakom slučaju, na principu ove 3-će orgonske ćelije, Mark III, danas su već razvijene mnoge njene verzije. Sa nekih pola litre vode, auti prelaze neogranićen broj kilometara. Sama ćelija najvjerovatnije akumulira orgonsku energiju. Da li iz same vode ili iz ‘okoline’, uz pomoć vode, to za sada još uvijek nije potpuno jasno. Znači, radi se o orgonskom akumlatoru.

  Čini se da je trenutno najviše u upotrebi verzija orgonske ćelije sa 5 cilindara. SLIKA 4.

 

JOE CELL -  OSNOVNE KARAKTERISTIKE

 

  1. Voda iz ćelije se ne troši
  2. Ćelija ostaje hladna dok radi (kao i motor od auta kojeg ona pokreće)
  3. Često potraje jedan određen period vremena dok  motor počne da radi na određenu orgonsku ćeliju. On u početku počne da radi eratično i isprekidano.
  4. Ukoliko se ćelija odstrani iz auta, jedno određeno vrijeme treba da prođe da bi se motor ponovo vratio na svoj normalan rad na benzin.
  5. Ako je orgonska ćelija korištena u nekom autu tokom dužeg vremenskog perioda, motor automobila može da postane “energetski nabijen,” i od tog momenta orgonska ćelija nije više ni potrebna da bi motor radio. Auto ide sasvim normalno - i bez benzina i bez ćelije!?! (Još jedan od “neobjašnjivih fenomena” u koje je teško povjerovati!)
  6. Sve svjećice kao i njihovi kablovi mogu da se odstrane a auto će sasvim normalno da funkcioniše i bez njih, ukoliko se ne odstrani razvodna kapa i namotaj za paljenje motora.
  7. Ćelija ne mora da bude spojena sa unutrašnjošću motora. Dovoljno ju je samo staviti blizu motora.
  8. Da bi ćelija radila, voda se mora “elektrizirati”.
  9. “Elektrizirana” voda se može presipati iz jednog kontejnera u drugi bez gubitka “naboja”. (Mnogi koriste posebne ćelije za elektriziranje vode, kako bi izbjegli taloženje “sedimenta” na izolacione graničnike postavljene između cilindara).
  10.  Ćelija traži specifičan stil konstrukcije, koji je za sada slabo razumljiv većini konstruktora.
  11.  U vezi orgona i orgonskih akumulatora danas se razvila cijela jedna filozofija. U vezi sa svim tim, takođe se promoviše i mnogo mitova, odnosno, dezinformacija, te se čitaocima preporučuje oprez uz korištenje vlastitog razbora.
  12.  Prisustvo različitih ljudi može različito da utiće na rad ćelije. (Čini se da između čovjeka i ove energije dolazi do određene interakcije?!? Neki čak tvrde da su se za vrijeme svog rada sa orgonom izlječili od određenih teških oboljenja.)

 

  ORGON

  “Ta kosmička OR energija prožima cijeli naš univerzum…ta energija nema masu i spontano pulsira” – Wilhelm Reich

 

  Neke karakteristike orgona:

 

  1. Orgon nema masu, nema inerciju niti težinu, tako se ne može ni mjeriti konvencionalnim uređajima za mjerenje.
  2. Prisutan je svugdje, međutim njegova koncentracija varira od mjesta do mjesta i od vremena do vremena.
  3. Nalazi se u stalnom kretanju. Kreće se neravnomjerno od zapada prema istoku, brzinom dosta većom od brzine rotacije zemlje. Iz nekog od akumlatora ta energija se emituje u vidu cirkularnih pulsirajućih talasa.
  4. Negira zakon entropije. Kreće se od nižih koncentracija prema višim. Ovo je bitno za one koji eksperimentišu s orgonskom ćelijom. Ako se ćelija nalazi na nepovoljnoj lokaciji, onda će joj trebati više vremena da se aktivira a u nekim slučajevima neće se ni aktivirati. Tako se neke ćelije mogu aktivirati veoma brzo dok drugima nekada treba i nekoliko sedmica.
  5. Orgon je sposoban i da stvara novu materiju. U određenim okolnostima u ćeliji se formiraju različiti minerali koji su za sada nepoznati (ne radi se o sedimentu iz vode). Radi se o “puderu” bijele ili zelene boje koji se taloži na dno ćelije, što može da ometa njen pravilan rad. U slučaju pojave ove materije, ćelija se mora rastaviti, dobro očistiti, pa onda ponovo sastaviti.
  6. Orgon se može kontrolisati i manipulisati.
  7. Dolazi iz sunca u velikim količinama. Tako mu je i gustina najveća u popodnevnim časovima a najmanja negdje između 3 i 4 sata, ujutro.
  8. Vremenske prilike, vlaga, oblaci, temperatura, doba dana itd. mogu da utiću na proces akumuliranja orgona.
  9. Orgonska energija se kreće u pravcu magnetnog polja. U odnosu na neko električno polje, kreće se pod pravim uglom.
  10.  Voda upija orgon. To je i jedan od razloga zašto se voda koristi u ćeliji. Vrsta vode koja se sipa u ćeliju takode može da bude veoma bitna. (Navodno, izvorska voda je najbolja za korištenje u orgonskoj ćeliji).
  11.  Orgonska energija ima dva polariteta. Tako možemo imati pozitivnu i negativnu orgonsku silu.
  12. Orgonska energija može da probije ili da se kreće kroz sve do sada poznate materijale. Može da prođe kroz blok od željeza debljine 20 metara. Stoga ni u kom slučaju ne treba misliti da mi tu energiju držimo “zarobljenom” u kućištu Joe-ćelije. Čini se da ona ostaje unutra samo zato što ona to hoće. Ono kako se čovjek koji radi sa orgonom treba postaviti, to je da uz pomoć orgonske ćelije on stvara određene uslove u kojima se ta energija može “saditi” i “uzgajati.”  (Čini se da materijali na bazi polimera ipak mogu zaustaviti ili otežati prodor orgonu.)
  13.  Sporo se kreće kroz provodnike. Treba mu oko 20 sekundi da bi prošao kroz žicu dužine 50 m. Za eksperimentatore to bi značilo da trebaju da pričekaju bar 30 s, nakon što ukopčaju ćeliju, da bi primjetili jedno konzistentno dejstvo orgona.
  14.  Orgon ima tendenciju da se kreće prema gore, vertikalno. To treba imati na umu prilikom sklapanja Joe-ćelije.
  15.  Orgon ne može da se zadrži u ćeliji ili u vodi duže od jednog sata. To objašnjava zašto ćelija ‘iscuri’ ukoliko nije u upotrebi i zašto se koristi ona baterija od 1.5V. Ona u stvari održava jedan nizak nivo elektrolize, dovoljan da se u ćeliji proizvede upravo onoliko orgona koliko ‘istekne’ iz nje napolje. Baterija u tom slučaju samo održava “proces uzgoja” orgona u ćeliji.
  16.  Pojas radijacije mu je dosta širok, najmanje 50 m u slučaju Joe-ćelije.
  17.  Orgon prati zakone optike. Prizma može da ga odbija pod uglom, isto kao i ispolirane površine. (Korištenjem zakona optike možemo smanjiti i oticanje orgona iz Joe-ćelije.)
  18.  Orgonska energija okruzuje samu sebe izmjeničnim okruglim poljima suprotnih polariteta. (To se može koristi kod određivanja prečnika cilindara i razmaka između njih kod optimizacije ćelije.)
  19.  Orgon je osjetljiv na živa bića. Čini se da je stanje svijesti čovjeka koji eksperimentiše sa orgonom i njegov odnos, kako prema toj energiji, tako i prema životu uopšte, veoma bitan!?! (Čini se da ova energija ima svoju vlastitu svijest i inteligenciju!?!)
  20.  Orgon se može koncentrirati sve do jedne određene tačke. Kad koncentracija orgona u Joe-ćeliji dosegne svoj maksimum, orgon će se početi pretvarati u električnu energiju i naći načina da se u tom obliku i isprazni.
  21.  Torziona orgonska polja prenose informaciju bez transmisije energije, a propagiraju se kroz fizičke medije ne ulazeći ni u kakvu interakciju s njima.
  22.  Torziona orgonska polja ne mogu se zakloniti uz pomoć većine materijala, osim sintetičkih materijala na bazi polimera.
  23.  Svaki fizički objekat, bilo žive ili nežive prirode, posjeduje svoje vlastito karakteristično torziono orgonsko polje.
  24.  Svi permanentni magneti posjeduju svoje vlastito orgonsko torziono polje.
  25.  Torziono orgonsko polje može se stvarati uz pomoć geometrijske distorzije fizičkog vakuma. To se može demonstrirati uz pomoć piramide, kupe, cilindra, trokuta itd.
  26.  Aluminijum, slično ogledalu, može (“optički”) da odbije orgonsko torziono polje (reflekcija).
  27.  Orgon prolazi kroz sve materijale, ali različitom brzinom.

 

  KAKO SASTAVITI JOE-ĆELIJU (Orgonski akumlator)

  (Prilikom sastavljanja ćelije moramo imati na umu gorenavedene osobine orgona.)

 

Napomena: Prije sastavljanja Joe-ćelije za pogon auta, preporučuje se da se prvo napravi jedna Probna Ćelija, kako bi se na osnovu nje uvjerili da stvar funkcioniše i vidjeli osnovni principi djelovanja orgona. Ona će manje i da košta a takođe je u stanju da pokreće motor.

  PROBNA ĆELIJA – za eksperimetalne svrhe

  Lista dijelova:

  1   x  Providna staklena tegla (može i od akriličnog materijala) prečnika 150mm i visine oko 200mm. Mora imati poklopac!

1   x  Komplet od 5 cilindara od nerđajućeg čelika promjera 2.5mm, 5mm, 7.5mm, 10mm i 125mm

18 x  graničnik (izolator) promjera 12mm, od ebonita ili crne gume (postavljaju se između cilindara kako bi održali ravnomjerno rastojanje između njih)

1   x  250 mm kaiš od nerđajućeg čelika

2   x  zakivak čelični

1   x  500 mm crijevo koje se skuplja na povišenoj temperaturi – njime se obloži onaj čelični kaiš (izolacija)

2   x akrilični držaći – montiraju se sa strane ćelije tako da se ona može prihvatiti za njih.

 

Probne ćelije

 

Petocilindrična Orgonska Ćelija (Joe-cell)

  Trenutno se ovaj tip ćelije najviše koristi.

  Lista dijelova (u inčima):

  - 1x komplet ispoliranih cilindara od nerđajućeg čelika, prečnika 1, 2, 3 i 4 inča - dužine oko 8 inča

- 2x vanjski cilindar prečnika 5 inča

- 1x donja pločica sa navojem – 5 inča, čelični prsten s navojem, kako bi se  pločica pričvrstila kao dno ćelije; (ovdje je potreban tokarski stroj)

- 1x poklopac u obliku kupe

- 24x graničnici od ebonita (1/2 inča x 1/2 inča) ili nekog drugog izolacionog materijala

- 1x zavrtanj od nerđajućeg čelika, 3 inča x ˝ inča, matica i šajba

- 2x izolatori od plastike, (najlon), za izlazno mjesto zavrtnja kroz vanjski cilindar

- izvod promjera 24mm (na poklopcu ćelije) na kojeg se pričvrsti aluminijska cijev koja vodi do motora

- cjevčica od nerđajućeg čelika koja se montira na zavrtanj, kako bi pridržavala unutrašnje cilindre, odnosno, odvajala ih od dna ćelije

 

4-cilindrična ćelija; - dijelovi 4-cilindrična ćelija

 

5-cil. ćelija; - dijelovi 5-cilindrićna ćelija

 

raspored graničnika 5-cilindrična ćelija; dijelovi 

  Napomena: ovim tekstom imao sam namjeru samo da objasnim osnovne principe orgonske energije i Joe-cell. Onima koji žele eksperimentisati preporučujem da skupe što je moguće više informacija na ovu temu, prije nego što otpočnu sa eksperimentima. Dosta informacija (i dezinformacija!) može se trenutno naći preko interneta a postoje i brošure kao npr. Experimenter’s Guide to the Joe Cell, Alex Schiffer; How to Run Your Car on Zero Point Energy, itd…

  Postoji i jedan negativni oblik orgonske energije (DOR) koji nastaje kada se orgonska energija izloži negativnim uticajima iz okoline i koji može biti štetan po zdravlje (Oranur Efekat). Prilikom rada sa orgonom treba izbjeći blizinu katodnih cijevi (TV, Kompjuter itd.), mikrovalnih pećnica, fluorescentnih svjetala, mobilnih telefona, radio, TV i telefonskih odašiljaća, nuklearnih postrojenja itd.

 

  Kraj

 

  (Tekst na temu orgonskih "topova", orgonskih "bombi" itd. možete naći ovdje)

 

***

Neke dodatne informacije

 pripremio: član foruma

 januar 2007

 

 

Proton cell je isto što i Joe cell. Ovo uputstvo se uglavnom sastoji od korekcija uobičajene Joe cell dokumentacije.

 

Voda

 

“Mrtva” voda ne valja (iz česme je po pravilu mrtva). Kišnica je dobra, ako se prikupi daleko od mesta gde ima predajnika. U Joe ćeliji voda se očisti od frekvencija, restruktuira se (namagnetiše) i takva je sposobna da prenese svoje stanje na druge medijume (na metal motora, vodu u hladnjaku). Eksperimentatorima se preporučuje da pročitaju Poruke vode, Masaru Emoto.

 

Čelik

 

Cilindri od nerđajućeg čelika moraju biti bez magnetizma. Treba testirati svaki centimetar površine cilindara pomoću neodimijum magneta okačenog o konac. Čelik se može lako namagnetisati u transportu, pri zavarivanju, poliranju. Preporučuje se bez-šavni čelik. Idealno je da uopšte ne ispoljava magnetizam, ali veoma slabašan magnetizam neće smetati. Izuzetak je mesto gde se spoljni cilindar vari za dno – malo magnetizma na tom mestu iz nekog razloga ne škodi. Materijal za zavarivanje treba da bude istog kvaliteta kao i cilindri.

 

Poklopac

 

Od ključne je važnosti da poklopac nema ni malo magnetizma. Poklopac treba obavezno da se prekali visokom temperaturom i ugasi. Gašenje treba obaviti u vodi (kišnici), a ne u ulju jer će se ulje ugraditi u čelik. Poliranje poklopca treba isključivo raditi ručno mokrim i suvim papirom, kako se ne bi namagnetisao. Bilo bi korisno, ali ne i obavezno, kroz isti postupak provesti i spoljni cilindar pošto je zavaren za dno. Tačan oblik poklopca nije od ključne važnosti, ali je bitno da nema oštrih ivica. Najbolji je kupasti oblik, kao okrenuti levak. Poklopac treba da tesno naleže spolja na vanjski cilindar. Okolo oblepiti trakom da ne bi curila voda. U mraku se na uskom otvoru poklopca može primetiti svetlosni efekat, čija plava boja inače ima veze sa orgonom i protonskom energijom i visokim voltažama.

 

Konfiguracija ćelije

 

Neutralni cilindri treba da budu ravnomerno raspoređeni, a udaljenost između dva susedna može da bude bilo koja u rasponu od 3mm do 2,5cm. Za učvršćivanje strukture, sledeći izolatori funkcionišu: polikarbonatna cev, balsa drvo, borovina i čisto staklo. Drugi izolatori su takođe mogući. Ako izolator propušta energiju, struja će teći po površini izolatora i na kontaktima sa čelikom će u njemu napraviti duboke žljebove. Takva ćelija će polako umreti. Udaljenost cilindara od dna je bolje da bude oko 0,5cm umesto 1-2cm kako je Joe preporučivao.

 

Čistoća

 

Čelik treba dobro očistiti metil alkoholom. Nositi pamučne rukavice pri sastavljanju komponenti. Naročito treba paziti da mast i ulje ne dospeju u ćeliju, uključujući prirodnu masnoću sa prstiju. Bilo kakva materija koja dospe u ćeliju će biti duplicirana u njoj i stalno će se stvarati nove količine! Provodljivost vode će se menjati kako se njena unutrašnja struktura reprogramira, pa treba regulisati ulaznu jačinu struje da bi se održao optimalan nivo i izbeglo zagrevanje. Za čišćenje ćelije ne koristiti rastvarače ako su izolatori već montirani – polikarbonatni izolatori će biti uništeni rastvaračem.

 

Punjenje ćelije

 

U sklopljenu ćeliju nasuti vodu do vrha spoljnjeg cilindra, što je nekoliko centimetara preko unutrašnjih cilindara (najmanje 2-3 cm). 12 volti iz akumulatora se može koristiti za punjenje ćelije (funkcionišu i voltaže od 3 do 30V). Ako se koristi AC-DC konverter, treba voditi računa da rezultujuća jednosmerna struja bude što ravnija (stabilnija). Jednosmernu struju pretvoriti u pulsirajuću (kvadratnu) na 25 Hz. Ćeliju držati daleko od strujnih kablova, svetala i ostalih izvora elektromagnetnog i AC zagađenja. Najbolje je puniti ćeliju na drvenom stolu jedan metar iznad zemlje, 10-20 min zavisno od kvaliteta vode. Tokom punjenja, voda se širi i izliva iz ćelije. Nije loše dopustiti da se ova voda slobodno izlije i nakvasi radni prostor. Idealno bi bilo držati ćeliju u Faradejevom kavezu (od aluminijuma) dok se puni. Kad je ćelija napunjena, veliki mehurovi su na površini vode (tokom punjenja većina mehurova se izliva sa vodom). Ako mehurovi brzo popucaju nakon isključenja napona, znači da ne valjaju izolatori između cilindara ili izolator na dnu ćelije između anodnog kućišta i katodne osovine. Ako ćelija radi kako treba, neki mehurići će opstati danima i snažno će implodirati ako se zapale šibicom. Ovo ukazuje da je ćelija potpuno napunjena. Ako se eksperimentiše sa kloniranjem elemenata u ćeliji, treba regulisati jačinu struje da bi se sprečilo zagrevanje (u tom slučaju i punjenje ćelije treba duže da traje – do 12 sati), inače za ćeliju koja će se koristiti za pokretanje motora, nije potrebno regulisati struju. Kada je punjenje završeno, vodu presuti u staklenu posudu i dobro isprati ćeliju destilovanom vodom. Kad se u staklenoj posudi slegne prljavština na dno, polako presuti vodu nazad u ćeliju, bez prljavštine. Ako su izolatori dobri, napunjena ćelija će zadržati stanje neograničeno dugo. Lošiji izolatori dovode do postepenog gubitka punjenja.

 

Fascinantne osobine vode iz ćelije

 

Kad se malo takve vode uspe u prljavu baru, okolna voda se brzo izbistri. Ako se pije, otklanja razne bolesti uključujući rak. Izgleda da takva voda reprogramira vodu u ljudskom telu (kao i vodu u bari) da izbaci toksine. Voda je ta (a ne ćelija) koja omogućuje da motor radi. Ćelija restruktuira vodu, a voda usmerava protone kroz crevo u motor, dalje inicirajući reprogramiranje metala motora i vode u hladnjaku. Ako se voda iz ćelije uspe u hladnjak, motor može raditi bez ćelije. Takođe, antifriz će se izdvojiti iz rastvora. Voda iz ćelije ima običaj da ne rastvara tvari, dok mrtva voda sve rastvara. Ako se pored nje stavi kanta prljave vode, sva prljavština brzo padne na dno. Nije neophodno da motor ima vodeni hladnjak – sa vazdušnim takođe radi. Na otvorenom, ćelija bez poklopca će izazvati čišćenje neba direktno iznad.

 

Instaliranje ćelije u motor

 

Rukovanje napunjenom ćelijom treba obavljati u rukavicama, inače će se isprazniti. Ćeliju treba izolovati od automobila/motora, izuzev katodne osovine koju treba električki povezati na motor ili karoseriju. Izolator može biti običan, nije potreban specijalan kao za unutrašnjost ćelije. Ćeliju treba što više udaljiti od visokovoltažnih elemenata i žica u motoru. Ako nema pogodno mesto u motoru, ćelija se može držati u kabini ili prtljažniku. Crevo koje vodi iz ćelije do motora može biti od bilo kog nemagnetičnog materijala npr. od plastike, nerđajućeg čelika ili aluminijuma. Ne sme da ima oštre prelome. Takođe ne sme da bude usmereno na dole – protoni se kreću samo naviše. Zato ćeliju treba smestiti nisko u automobilu – treba voditi računa da crevo bude usmereno nagore pri svakom nagibu terena (ovo nije ključno od trenutka kad se motor kondicionira da može raditi i bez ćelije). Crevo mora biti celom dužinom električki izolovano od automobila. Nema veze što crevo nije od elektro-provodljivog materijala – treba ga električki posmatrati kao sastavni deo anode ćelije. Ne sme prolaziti pored visokovoltažnih elemenata u motoru. Kraj creva ne treba da dodiruje motor (nego ga pričvrstiti izolatorom) ali ne treba ni da bude više od 10 cm udaljeno. Treba da bude usmereno tako da protoni gađaju cilindre. Najpogodnije mesto varira od motora do motora.

 

Priprema motora

 

Kad je ćelija instalirana, treba pripremiti motor za rad na vazduh (iz karburatora) i protone kao katalizator. Sa povezanom ćelijom, motor treba da radi jedno vreme na benzin dok ga ne preuzme protonski efekat. Tajming motora ne treba menjati dok se to ne desi. Motor je spreman od momenta kada je sposoban da radi sa isključenim dotokom benzina. Na osnovu izduvnog gasa utvrdite da motor sigurno ne radi više na benzin (što je moguće efektom dupliciranja benzina). Kad motor počne da radi samo na vazduh, potrebno je podesiti tajming. Tajming je odgovarajući kada rad motora postane miran. Sa tim tajmingom motor ne može raditi na benzin. Preporučljivo je tako ostaviti motor da radi na vazduh dva-tri dana, da se sistem kondicionira i postane otporan na spoljne “frekvencije” kojima će biti izložen pri vožnji po gradu. (Kao što je ćelija najosetljivija na početku, tako je i motor osetljiv sve dok se ne kondicionira. Motor će kasnije verovatno raditi i bez ćelije.) Kada je sve ovo završeno, motor će imati dvostruko veću snagu nego ranije. Takođe, može razviti veći broj obrtaja sa manjim stresom po motor. Pored svega toga, motor će raditi znatno tiše. Gas, paljenje i gašenje funkcioniše kao i ranije. Izduvni gas je čist vazduh i može se udisati. Temperatura nije vruća ali je topla. Aluminijumski motori su najpogodniji.

 

Antigravitacija

 

Neki eksperimentatori su posvedočili da je vozilo levitiralo iznad zemlje. Joe je govorio da su svi točkovi kamiona bili malo odignuti od zemlje i da je mogao da provuče ruku ispod. Neki su prijavili smanjen efekat inercije u krivinama.

 

Popravka nefunkcionalne ćelije

 

Magnetizam u cilindrima remeti tok struje i takva ćelija je neupotrebljiva. Pažljivim posmatranjem se može utvrditi ima li reakcije u vodi koja teče u suprotnom pravcu od ostatka sistema. Ako je to slučaj, dva rešenja su moguća: zameniti loš cilindar ili ga prekaliti i probati ponovo. Nerđajući čelik ima memoriju koja pamti frekvencije utisnute npr. tokom procesa proizvodnje. Sve frekvencije se mogu izbrisati na sledeći način: 1. Isuti vodu iz ćelije i ostaviti okrenutu da se osuši. 2. Sa produžnog kabla ukloniti utičnice, razdvojiti fazu i nulu i na njih zakačiti štipaljke. 3. Staviti ćeliju u platičnu kantu i postaviti je na mesto gde niko neće prilaziti (zbog opasnosti od strujnog udara). 4. Spojiti jednu štipaljku na anodu ćelije, drugu na katodu (nije bitno koja je koja jer se koristi naizmenična struja). 5. Uključiti u struju i ostaviti dva sata. Zatim isključiti struju i ukloniti žice sa ćelije. Ovim je ćelija depolarisana i izbrisane su sve frekvencije. Ako u cilindrima nema reverznih polariteta i magnetizma, ćelija bi trebalo da funkcioniše kako treba.


開始されていないだけの戦いが失われ、
Back to Top
gjoko View Drop Down
Senior Member
Senior Member


Joined: 18-Jun-2011
Location: kicevo
Online Status: Offline
Posts: 6554
  Quote gjoko Quote  Post ReplyReply #154 Posted: 10-Jan-2014 at 21:40
ее,за ова сакат малку поејќе време за читање,не е ова фејсбук.друг пат ќе одговорам
Back to Top
+Protagorist View Drop Down
Senior Member
Senior Member
Avatar

Joined: 01-Nov-2012
Online Status: Offline
Posts: 3588
  Quote +Protagorist Quote  Post ReplyReply #155 Posted: 10-Jan-2014 at 23:16


Big%20smile



Edited by +Protagorist - 10-Jan-2014 at 23:17
HaјсилнoтoOpужјe е вo caмитeHac cинaпoвo3pнo co НaдeжВepaЉубoв
Back to Top
+Protagorist View Drop Down
Senior Member
Senior Member
Avatar

Joined: 01-Nov-2012
Online Status: Offline
Posts: 3588
  Quote +Protagorist Quote  Post ReplyReply #156 Posted: 11-Jan-2014 at 01:31


и на Тесла му се исмевале, но куртулил, иако на крај од тоа немал фајде нит пак го интересирало, единствено што е спорно кај ваквите новитети е зошто не го омасовуваат феноменот доколку и навистина постои, феноменален пријателе Smile  http://www.skepticforum.com/viewtopic.php?f=30&t=12484 [1]




 

HaјсилнoтoOpужјe е вo caмитeHac cинaпoвo3pнo co НaдeжВepaЉубoв
Back to Top
phenomenon View Drop Down
Senior Member
Senior Member
Avatar

Joined: 26-Oct-2010
Location: Kumanovo
Online Status: Offline
Posts: 2646
  Quote phenomenon Quote  Post ReplyReply #157 Posted: 12-Jan-2014 at 22:33
Па сега околу омасовувањето, ако споредам со нашата земја, која сепак е дел од развиениот свет, би почнал со ред:

Фрижидерот е конструиран 1851. Кондензираното млеко -1856, машината за молзење -1860, а светилката 1878. Кога тие работи се омасовија кај нас?

Телефонот е измислен во 1876, а повеќето граѓани кај нас добија телефонски приклучок кон крајот на 20-от век.

Тролејбус и електричен трамвај 1882 и 1883 последователно. Од нив кај нас ни трага.

Паста за заби во 1896. Кога ли стигнала кај нас, веројатно после Втората светска војна.

Електрична машина за перење во 1907, а беше статусен симбол на граѓаните во СФРЈ.

Тостерот е конструиран во 1926. Кога дојде кај нас?

Ксерографијата (фотокопирање) во 1938 со забелешка дека пронајдокот ќе немал практична примена!?

Микробрановата печка постои од 1946, полароидната камера од 1948, воздушното перниче (airbag) од 1952, а телевизијата во боја во 1953.

Што од горенаведените работи имаше во НР Македонија во 1953?

Расположивите пелени, популарно наречени памперс постојат од 1961. Се сеќава некој од овдешните форумџии дека имал допир со памперсите како дете?

Персоналните компјутери постојат од 1977, а Интернетот од 1983.

А постои и фемидомот од 2009, ама јас во ниедна продавница не сум го видел. Зошто уште не е омасовен, не ми е јасно.

Од сево ова, не значуи дека ако е нешто добро ќе биде во масовна употреба веднаш.
開始されていないだけの戦いが失われ、
Back to Top
+Protagorist View Drop Down
Senior Member
Senior Member
Avatar

Joined: 01-Nov-2012
Online Status: Offline
Posts: 3588
  Quote +Protagorist Quote  Post ReplyReply #158 Posted: 12-Jan-2014 at 22:55

ќе си дојде, иако ете ваквата појава сеуште не е омасовена во свет а не па кај нас, иако за волја на вистината кај нас со векови се упразнува преку изворното пеење и црковното поење но повторно не само кај нас

а за хроолигијата секоја чест, со оглед дека тука на форумов се лепат тоа информациите лесно по вијуги, она со ербагот особено, инаку кај нас во 1953 година го патентираа Гарабет Тавитијан

она што нам ни треба го имаме секогаш пред останатите и обратно, секој според потребите во свое време го добива она што му е неопходно, еве сега пак имаше концерт Игор Џамбазов подржан од цела наша научена естрада



Edited by +Protagorist - 12-Jan-2014 at 22:56
HaјсилнoтoOpужјe е вo caмитeHac cинaпoвo3pнo co НaдeжВepaЉубoв
Back to Top
phenomenon View Drop Down
Senior Member
Senior Member
Avatar

Joined: 26-Oct-2010
Location: Kumanovo
Online Status: Offline
Posts: 2646
  Quote phenomenon Quote  Post ReplyReply #159 Posted: 14-Jan-2014 at 12:59
Производи што не се омасовени, иако постојат преку 150 години. Еден од нив е  и електричниот автомобил.

Макетата-прототип на Ањош Једлик од 1828:

http://routenote.com/blog/wp-content/uploads/2009/12/Jedliks_electric-car-300x228.gif

Eлектричниот автомобил на Томас Девенпорт од 1835 година:

http://www.environment911.org/media/images/59_max.jpg

Електричен автомобил  "Никогаш задоволен" (Le jamais contente) од 1899 со брзина од 68 милји на час:



Eлектрично возило Phaeton од 1902:



E сега спореди го развојот и омасовувањето на електромобилите со истиот на мобилната телефонија. Пред 15 години беа обични дигитрони, а сега во исчекување сме и на холограмски модели, по принципот Panem et circenses (леб и игри), тотално подредено на забава на простите народни маси а сѐ со цел да искреираат потреба за работи кои апсолутно не им се потребни, а згора на тоа и плаќаат (Његош: Пучина је стока једна грдна), додека  работите од кои би имале корист им се нудат на лажичка.


Edited by phenomenon - 14-Jan-2014 at 13:09
開始されていないだけの戦いが失われ、
Back to Top
phenomenon View Drop Down
Senior Member
Senior Member
Avatar

Joined: 26-Oct-2010
Location: Kumanovo
Online Status: Offline
Posts: 2646
  Quote phenomenon Quote  Post ReplyReply #160 Posted: 14-Jan-2014 at 17:32
Еве уште еден пример кадешто многу корисна работа не може да биде омасовена преку 500 години:

Механички витез на Леонардо да Винчи oд 1495:

File:Leonardo-Robot3.jpg

Karakuri ningyo oд XVII до XIX век, t.e. aвтоматизирани кукли за служење чај во Јапонија:
http://myinternetcorner.com/wp-content/uploads/2011/06/karakuri-doll.jpg


Хуманоиден робот Actroid DER2 oд 2006 година:

http://1.3qdc.com/old/sakid/2006/10/actroid_der2.jpg

Хуманоидни роботи Actroid F oд 2011:



Најнапреден хуманоиден робот Asimo од 2011:

http://images.want-that.com/2012/09/Humanoid-Robot.jpg






開始されていないだけの戦いが失われ、
Back to Top
 Post Reply Post Reply Page  <1 678910 11>

Forum Jump Forum Permissions View Drop Down



This page was generated in 0.157 seconds.

Copyright ©2007 - 2024  build.mk

Коментарите на форумот претставуваат лично мислење на нивните автори и не претставуваат официјален став на build.mk.